Gradsko pozorište Podgorica/Barski Ljetopis/Narodno pozorište Niš

Giovanni Boccaccio
DEKAMERON

Namjera Gradskog pozorišta Podgorica već odavno jest da se bavi velikim literarnim djelima, a Deccameron je međašna literatura i namjestile su se paralele s ovim vremenom , prvenstveno kada je u pitanju pošast bolesti i te prijetnje smrću uopće, to je s jedne strane, a s druge strane je kontrapunkt života da se duhovitim, ironijskim i bezobraznim sredstvima preraste strah od smrti, bolesti, da se odupre nekoj dogmi čime se i bavi ovaj komad. To su zajednički imenitelji između renesanse i današnjeg trenutka.
Stevan Koprivica

Predstava govori o želji čovjeka da bude slobodan, govorimo o osobnoj slobodi, da su pravo osobne slobode i izbora vrlo bitni i to je nešto za što bi se svaki čovjek trebao boriti. Kad se rodimo dobijemo neke okvire koje nismo izabrali: religiju, puno društvenih i obiteljskih okvira i norm,i a to bi svaki čovjek trebao sam izabrati. I zapravo ta osobna sloboda je i dan danas najvažnija, a s druge je strane manipulacija koja je uvijek oko nas i treba je prepoznati. S druge strane predstava govori o tome da kada obučemo bilo koji kostim ,da ta “fasada” nikada ne stvara čovjeka i da je suština daleko iza toga. Čovječanstvo od Deccamerona do danas mijenja ambalažu, ali ne i suštinu. Pričamo o svima nama, sa svim našim manama i nedostacima, ideju da smo u centru svijeta i da smo besmrtni, što je ironija i vječna potraga za onim što čovjek nikako ne može naći i definirati i nekako nam uvijek bježi ta suština života.
Dejan Projkovski