Vedran Fajković:    
POZORIŠTE ZA POČETNIKE
Redatelj: Admir Glamočak

Produkcija: Kamerni teatar 55, Sarajevo
Predstava se izvodi u sklopu RUTA Grupe Triglav / Regionalna unija teatara

LOKACIJA: Tvrđava Minor, Mali Brijun
Brod iz Fažane polazi u 20:30 sati

O PREDSTAVI:

“Pozorište za početnike” je satira koja govori o ansamblu jednog malog, ali priznatog, teatra i njihovom sukobu s novom upravom, politički i ideološki nametnutom kako bi se i kroz umjetnost, odnosno teatar, radilo na zastrašivanju i ideološkom ispiranju mozga. Njihov sukob nije nimalo metafizičan, naprotiv, veoma je konkretan, jer, suprotstaviti se znači biti izbačen.

Likovi Prvaka i Prvakinje se bore za slobodu i scensku istinu, dok su Mladi glumac i Mlada glumica poljuljani upravo egzistencijalnim strahom, jer žive u društvu u kojem je posao, a pogotovo onaj iz struke, misaona imenica koju u svojim rukama čvrsto drže upravo takvi, podobni i nametnuti bezličnici koji u svemu vide samo prilike za skupljanje poena, samopromociju nauštrb drugih i priliku za nametanje volje.

“Biti ili ne biti” više ne postaje floskula, već ozbiljno egzistencijalno pitanje. Pristati, ili se pobuniti? Iako se sve dešava u mikrokosmosu teatarske scene, istinitost situacije je itekako globalne prirode i ovakve, ili slične, okolnosti i njihovi uzročnici mogu se pronaći u većini naših kolektiva i društva uopšte.

“Teatar je magičan. To je svijet u koji se može ući jedino kroz ogledalo. Tu je, a nije. Postoji, a nestvaran je. Ako se lik udari u predstavi, ostat će mu modrica i u stvarnom životu, a opet, nije se udario glumac, već tamo neki poznati neznanac. Htio smo da vam ispričam jednu bajku. Htio sam je početi sa ‘bio jednom jedan…’. Ali nije bio… i nije bio samo jedan. Jer je živio ovdje. A ovdje ne možeš biti. Moraju te prvo svrstati. U ove, ili one. Njihove, ili naše. Moraš znati da li mučeš, ili mekećeš. Da li laješ, ili blejiš.
I uvijek moraš znati koja ti je omiljena boja. Jer, ne daj Bože, da je ona druga. Ta ne valja.
Tako da vam ovdje ne mogu ispričati bajku. Nemoguće je. A, opet, moram.
Htio sam je ispričati hrabro, iskreno i maštovito, a onda su rekli da ovdje nema budžeta za takve stvari. Da se ‘u nas’ bajke ne pričaju.

Nemoguće je, a opet moram. To je nešto što je jače od mene.

To je teatar.

A on je magičan.”

.