MESTNO GLEDALIŠČE LJUBLJANSKO

Jedna noć će otkriti sve strahove, rane i laži. Bit će potrebno odgovoriti na pitanja,  položiti račune. Njemački dramski pisac, dramaturg, prevodilac i redatelj Marius fon Majenburg smatra se jednim od najuzbudljivijih suvremenih dramskih pisaca. Sve njegove drame bolno razotkrivaju razne probleme suvremenog društva, ali se uglavnom bave temama unutar obitelji i neprilagođenim pojedincima.

Ex je priča o supružnicima koji više ne vide jedno drugo. Danijel i Katarina, oboje visokoobrazovani (on je arhitekt, ona liječnica ), izvana izgledaju kao uspješan bračni par, ali u stvarnosti njihova veza je potpuno prazna. Oboje su nezadovoljni životom, karijere im nisu blistave kao što bi oni željeli, mala djeca ih iscrpljuju, umorni su i ogorčeni. Katarina je agresivna i toksična, Danijel se povlači i pribjegava pasivnoj agresivnosti koja ne nanosi manje rane. Jedne večeri, dok po običaju razmijenjuju uvrede, na vratima se pojavljuje Danijelova bivša ljubavnica Janja. Ona se poslije svađe sa sadašnjim partnerom našla na ulici i u očaju došla kod njih. Njen dolazak samo dolijeva ulje na vatru svađe supružnika. Netrpeljivosti, provokacijama, optužbama i poniženjima nema kraja. Ispostavlja se i da Danijelov odnos s Janjom nikako nije u potpunosti raščišćen.

Prosječna tuga

…Kad su sami, Katarina i Danijel razgovaraju upotrebljavajući kratke, često nepotpune rečenice. U pitanju je tip dijaloga koji možemo sebi priuštiti kad se razumijemo i bez riječi. Ili kad znamo da se ne razumijemo i da se ne bismo razumjeli ni da koristimo elokventne argumente. Kad smo poraženi. Kad Janja upadne u njihovu intimu, ona djeluje kao katalizator koji izaziva bujicu riječi kod svih, naročito kod Danijela, a pritom se svatko suočava s vlastitim porazom. Praznine u lakoničnom intimnom dijalogu nisu tišine prilikom kojih se partneri slušaju kao ptice koje osluškuju noć, već bezdani bez dna koji zjape usred svakodnevnice, u kojoj je naizgled sve u redu. „Sve“ izgleda kao neizvjesno, ponekad užurbano ljuljanje na ivici ovih bezdana, gdje su svakodnevne prepirke dobrodošle jer odvlače pogled od njih. Janja poremeti tananu ravnotežu u partnerskom odnosu koji nije sretan, ali ipak dovoljno uigran da oboje zaštiti od pada. Sada sve troje počinju kliziti ka bezdanu koji prijeti da će ih progutati. Drže se jedan drugog i govore bez prestanka da ne bi bili progutani…
Špela Virant

Niko ne zna da ih nema

….Majenburgov tekst odražava duboko razumijevanje partnerskog života, najfinije slojeve međuljudskih odnosa i duboke nevolje, dileme i nade svakog od troje glumaca. Ako mi, kao promatrači, budemo imali barem trunku hrabrosti, pružit će nam se dragocjena prilika da u ubodima riječi, pesnica i misli koje međusobno razmijenjuju, ugledamo mračne hodnike vlastite duše. Onda se možemo zapitati: što je sa mnom, koliko ću uspjeti da se izdignem iznad septičke jame u kojoj se manje-više često nalazim? Ili još važnije: da li ću se moći suzdržati od osuđivanja drugih kad uvidim da su se snašli u njima? …
Suzana Zagorc