Kolektiv Igralke i Rajna Racz
MAJKE
dokumentarna predstava

Koprodukcija: Kolektiv Igralke, Kuća Nahero, Kazalište Ulysses, Zavod Maska (SLO)

Partneri: HNK Ivan pl. Zajc Rijeka, Akademija primijenjenih umjetnosti u Rijeci; Centar mladih Ribnjak, Centar za kulturu i informacije Maksimir, Zagreb

Ako ne budem majka… hoću li ostati sama? Ako ne budem majka, hoće li za mene reći “stara cura”? Ako ne budem majka, hoću li spoznati bezuvjetnu ljubav? Ako ne budem majka, hoće li mi biti žao kad već bude kasno?

Autorice iz Kolektiva Igralke nalaze se u (srednjim) tridesetim godinama i osjećaju da im ističe vrijeme za odluku o majčinstvu. Osjećaju se kao prva generacija žena u svojim obiteljima koje zaista imaju slobodu odabira o ovom pitanju; financijski su neovisne, za razliku od svojih baka, a bivanje majkom više se ne podrazumijeva kao što je to bilo kod njihovih majki.

Trudna sam. Kad postanem majka, hoću li ikada i dalje moći biti jednako kreativna? Hoću li postati manje talentirana jer neću imati vremena posvetiti se umjetnosti? Što ako više volim raditi predstave nego biti majka?

Pitanje majčinstva predstavlja se i kao egzistencijalno pitanje za autorice koje su slobodne ili nezavisne umjetnice, bez prava na porodiljni dopust, bolovanje ili godišnji odmor.

Ako postanem majka, hoću li održati karijeru nezavisne umjetnice? Hoću li morati odustati od ovog što jesam, radi nečeg što ću postati?

U svijetu ubrzanog kapitalizma i sve veće podjele na siromašne i bogate, u svijetu neizvjesne budućnosti, stalne prijetnje od nuklearnog rata, sve većih migracija uzrokovanim ekološkim katastrofama uopće moralno razmišljati o donošenju novog bića na planetu? Možemo li i dalje odluku postajanja majkom smatrati nečim “prirodnim” i “samorazumljivim”, što se prelama preko ženskih leđa, bez dostatne podrške sustava?

Autorice iz Kolektiva Igralke (predstave “Bakice”, “Cure”) u novom projektu udružuju snage s redateljicom i autoricom Rajnom Racz koja će u vrijeme istraživanja i stvaranja predstave već biti mlada majka. Skupno osmišljenom radu na predstavi prethodit će višemjesečno umjetničko i (auto)etnografsko istraživanje. Kazalište će postati mjesto stvaranja i nježnog suživota s djetetom, a scena arena za suočavanje Igralki s vlastitim strahovima, nadama, tradicionalnim i suvremenim idejama i imperativima o ženi, umjetnici i majci, i prostor za slobodu (izbora).