“Dvije snažne priče koje prikazuju da se svijet nije niti nakon 2000 godina promijenio, da ratovi neprestano uzimaju žrtve i danak, obitelji neprestano pate, a pitanja onih koji su na pravoj ili pogrešnoj strani aktualna su od prapovijesti naovamo.“
Sofoklo: ANTIGONA – 2000 godina kasnije
Redateljica: Lenka Udovički
Predstava se igra u okviru RUTA Triglav Grupe
JEZIK IZVEDBE: hrvatski
TRAJANJE: 1 sat, 50 minuta
Koja je razlika između Prava i Pravde? Muškog i ženskog principa? Tko je ovlašten prepoznati granicu između anarhije i totalitarizma?
Antigona, junakinja koja stiže iz vremena rađanja europske civilizacije u mukama, istom ljubavlju voli oba brata – onog koji se borio na «pravoj» strani kao i onog koji je pao boreći se na onoj drugoj – ”krivoj”, hoće pokopati brata unatoč zabrani. Ista, ali druga, današnja obitelj, čiju smo priču razvili iz autentičnih dokumenata, pak želi pokopati sina nestalog u ovome zadnjem ratu unatoč birokratskim i inim apsurdnostima koje takvu potragu prate. Obje obitelji oni traže svoj mali komadić Pravde da bi pronašli neki završetak. Jer antički komadi su baš kao i naš život, izrasli u stvarnosti prepunoj krvi i zločina, u buci i metežu…. Ta vrsta manipulacije vlašću, manipulacije masama, manipulacije javnim mnijenjem u kojoj je laž konstanta ponašanja, a svaka se kritička misao proglašava izdajničkom i neprijateljskom, na ovim je našim prostorima, na Balkanu – posebno aktualna.
TRAILERI
IZ MEDIJA
Maja Izetbegović u ulozi Antigone doživljava svoj crescendo upravo kako se i uloga razvija. Na početku malčice suzdržana, poslije pokazuje trenutke sjajne glume i izvrsno razvijanje karaktera Antigone, sestre svih onih koji se usude reći ne u određenom povijesnom trenutku.
Izvrstan Rade Šerbedžija koji je tumačio nekoliko uloga zaslužio je veliki aplauz, a ipak, iako je u svim ulogama bio sjajan, najbolji je možda bio kao Kreont. (Vanessa Begić za Glas Istre, kolovoz 2015.)
Cijela kritika na linku: http://www.glasistre.hr/vijesti/kultura/tema-koja-je-aktualna-tisucljecima-507403
Šerbedžija u svakoj pojedinoj etapi izvedbe zadržava ozbiljnost kakvu dekadama, možda od vremena velikih tragičkih rola Fabijana Šovagovića, nismo vidjeli na domaćim pozornicama.
Glumica Katarina Bistrović Darvaš nastupa kao dvostruka majka, istovremeno Kreontova supruga Euridika, ali i paradigmatska majka suvremene obitelji »naših krajeva«, briljantno postavljajući paraliziranost i tragiku ženske poslušnosti; (…)
»Antigona« redateljice Lenke Udovički pogađa tragičko središte ne samo Sofoklova komada, nego i postjugoslavenske ratne traume, čija je gotovo svaka obiteljska kuća ujedno bila i kuća kraljevskog gubitka, kao i kuća u kojoj su svi dobro poznavali svoje susjedske krvnike.
(…) »Antigona« je predstava vrlo jake izvedbene gravitacije i dosad najcjelovitije redateljsko djelo autorskog tima redateljice Lenke Udovički. (Nataša Govedić za Novi list, kolovoz 2015.)
Cijela kritika na linku: http://www.novilist.hr/Kultura/Kazaliste/Srodstvo-po-mahnitosti-Antigona-Lenke-Udovicki-pogada-tragicko-srediste?articlesrclink=related
Fragmentarna dramaturgija omogućila je miješanje prostora i vremena na jednoj sceni, razumljivo u svakom trenutku predstave, čemu doprinosi izvrsna glazba Nigela Osbornea i jak scenski pokret glumaca.
Poruka je jasna – još uvijek tražimo odgovore na pitanja koja je razlika između prava i pravde, gdje je granica između tiranije i anarhije, muškog i ženskog poimanja tragičnih događaja u životu. (Tamara Opačak Klobučar za Večernji list, kolovoz 2015.)
Cijela kritika na linku: http://www.vecernji.hr/kazaliste/antigona-aktualizirana-kroz-prizmu-rata-1990-ih-1019785
“Antigona” je u verziji Lenke Udovički zadržala osnovnu Sofoklovu tematsku liniju – u centru je žena koja se suprotstavlja odluci vođe te zato biva kažnjena. Ipak, osim što zadržava osnovnu ideju jednog od najvećih grčkih tragičara, moderna „Antigona“ donosi i jednu novu, balkaniziranu dimenziju. Radnja tako uz grčku tragediju donosi i onu jugoslavensku, a kuća u kojoj živi Antigona nije samo njena, već i kuća brojnih obitelji koje su (pre)živjele ratna razdoblja ovih krajeva. Sve je u predstavi simbolično, dvostruko, otvoreno za interpretacije i različita tumačenja. (A. Nežić za ziher.hr, srpanj 2016. )
Pročitajte cijelu kritiku… ( http://www.ziher.hr/antigona-2000-godina-kasnije-teatar-ulysses/ )
Kazalište Ulysses