D.MACMILLIAN: DIŠI / LUNGS / PLUĆA

Duncan Macmillan jedan je od najznačajnijih suvremenih britanskih književnika, čiji tekstovi preispituju probleme roditeljstva, klimatskih promjena te…

Duncan Macmillan jedan je od najznačajnijih suvremenih britanskih književnika, čiji tekstovi preispituju probleme roditeljstva, klimatskih promjena te iscrpljivanja resursa našeg planeta. Upravo o tome govori i njegov zanimljiv komad ‘Pluća’, u čijem je središtu pozornosti par obrazovanih i ekoloških osviještenih mladih ljudi. Oni recikliraju, gledaju dokumentarce i art filmove, čitaju knjige o pravim stvarima, voze se biciklima i kupuju od onih koji ne izrabljuju. No, također se i voze automobilima, kupaju u kadi i ponekad ostave vodu da curi bez prave potrebe.
 
Može li se imati dijete i istovremeno biti ekološki osviješten, tek je jedna od njihovih dvojbi koja će se pojaviti kada jednoga popodneva On “predloži dijete”. Ona se, pak, previše brine, previše razmišlja i ima veliku, zaista veliku potrebu razgovarati o svemu, razmotriti stvari jer sve učinjeno mora biti i dobro promišljeno.
 
“‘Pluća’ su duhovit, emotivan, ponekad i brutalno iskren mentalni slalom generacije kojoj je propitivanje imperativ, a nesigurnost odavno postala stil življenja. Slalom prepun sumnji, strahova i potrebe za bliskosti, u  kojem se neka vrata promaše, na nekima se izgubi previše vremena dok se neka zahvate baš onako kako treba, u pravom trenutku na pravom mjestu kada se ipak dogodi Život.

 

Tekst „Diši“ – „Lungs“ (eng.) Duncana McMillana napisan je 2011. godine i predstavlja suvremenu, duboko intimnu, istodobno univerzalnu i ekološko-globalnu dramu. „Diši“ („Lungs“), kroz životne cikluse ljubavne veze, na duhovit i pronicljiv način prati relativno mladi par M i Ž (M&W) dok razmišljaju o suštinskim pitanjima o smislu i besmislu, o nadi i izdaji, o promjenama i smrti, o stvaranju novog života i kraju svijeta i čovječanstva.

Naša predstava „Diši“ (čiji je naslov nije slučajno odabran, umjesto originalnog) preispituje sva gore postavljena pitanja tumačeći ih u „jednom dahu“ kroz eksperimentiranje s minimalističkim glumačkim izrazom koji ih nastoji nadmašiti – a pritom se pridržavati ograničenja koje je postavio sam autor, kao i protokola rada koje je nam je nametnula pandemija u procesu stvaranja predstave.

„Predstava je napisana za izvođenje na praznoj pozornici. Nema scenografije, namještaja, rekvizita i besmislene akcije. Bez promjene kostima. Svjetlost i zvuk ne bi se trebali koristiti za označavanje promjena u vremenu ili prostoru.” (Duncan Macmillan).

 „Diši“  smo stvarali u neizvjesnosti pandemije, u nelagodi i izolaciji od nametnute socijalne distance, u stalnim promjenama raspoloženja između boli i nade, svakim novim udahom preispitujući se: Hoćemo li iz ovoga izaći kao dobri ljudi?

Glumci Jasmina Vasileva i Dimitrije Doksevski

Izvedbe

Režija: Dimce Nikolovski – Dimsata
Dramaturgija: Aleksandra Boškovska
Prijevod: Blagoja Boškovski – Bucko
Scenografija: Ilija Nikolovski
Kostimografija: Rade Vasilev
Inspicijent: Žarko Namičev
Sufler: Žaklina Cvetkovska
Ton – majstor: Dime Ilioski
Svjetlo – majstor: Dejan Blaževski

ANSAMBL:
Jasmina Vasileva
Dimitrija Doksevski