A. P. Čehov: MEDVJED
Komedija kao šala, a šala za džez trio i jednog glumca u deset slika

MJESTO ODRŽAVANJA: Ljetno kino, Veliki Brijun
TRAJANJE: 1 sat, 40 minuta

O PREDSTAVI

U prvoj slici predstave instrumenti se izdvajaju kao likovi, saksofon kao Jelena Ivanova Popova, a bas gitara kao sluga Luka, i započinju dijalog na osnovu Čehovljevog teksta. Svaki instrument uzima integralni tekst svoga lika, pretvara ga u muziku i pomoću nje vodi dijalog. Jelena Ivanova popova je udovica “koja se živa zatvorila između četiri zida i već sedam mjeseci žali za svojim mužem”, a sluga, starac Luka joj govori “da skine crninu, jer ljepota ne traje do vijeka, a ona je mlada, lijepa, krv sa mlijekom”. Na kraju te prve slike neko lupa na vrata kuće i Luka, bas gitara, odlazi da vidi tko je to.

U drugoj slici Jelena, saksofon, ostaje sama i govori, svira monolog “o svom životu, o svojoj usamljenosti, o tuzi za životom i muževljevom nevjerstvu”.

U trećoj slici sluga Luka se vraća i govori da “je došao neki šumski duh koji psuje i koji želi da je vidi”, ali Jelena to odbija.

U četvrtoj slici se pojavljuje glumac kao Grigorij Stepanovič Smirnov koji na scenu donosi elemente teatra u kojima se pojavljuje kao živi glumac. Glumac vodi dijalog kao da su mu na sceni partneri živi glumci, Čehovljevi likovi, a u stvari su to saksofon i bas gitara. Smirnov dolazi po novac koji mu je “ostao dužan” Jelenin “pokojni suprug jer je kupovao ovas od njega”, a koji mu je hitno potreban “da vrati interes zemaljskoj banci”. Jelena “ne može odmah da mu vrati novac, jer poslovođa nije kod kuće” i uvrijeđena Smirnovljevom grubošću odlazi “jer ima raspoloženje”.

U petoj, šestoj, sedmoj slici Smirnov je “ljut, jer mu čak postaje teško”, ostaje sam u sobi “i čekati će godinu dana dok ne dobije svoj novac”, a muzika violine označava temu ljubavi koja se polako rađa između njega i Jelene.

Osma, deveta, deseta slika razvijaju sukob karaktera i emocija između Jelene i Smirnova koji se, ipak, sretno završava. Muzika bubnjeva oslikava karaktere likova, komentira situacije i međusobne odnose. Tako instrumenti muzikom “glume” Čehovljeve likove i postaju “glumci”, a glumac glumom postaje “instrument”. Preplitanjem i spajanjem ova dva umjetnička načina izražavanja, muzike i teksta, glumca i muzičkih instrumenata, teatarska iluzija dobiva hrabru i neobičnu, rijetko interesantnu dimenziju. To je nastavak traganja za novim prostorima umjetnosti…

U predstavi, koja je svoju premijeru imala 19.05.1997. godine u Ljubljani, sudjeluju Jazz trio Lolita Ljubljana i Zijah A. Sokolović.
Predstava je gostovala u cijelom svijetu, osvojila je 20 nagrada širom svijeta, od kojih se ističe Grand Prix za režiju u Moskvi i 10  Grand Prix nagrada na međunarodnim festivalima.