B. Brecht / K. Weill: PROSJAČKA OPERA

U koprodukciji s GDK Gavella, premijerom ovog remek djela, autorskog dvojca Bertolta Brechta i Kurta Weilla, u režiji Lenke Udovički, pod dirigentskim vodstvom Karla Hubaka, kazalište Ulysses otvorit će svoju 24. sezonu.

“Prosjačka opera“ (Die Dreigroschenoper) remek djelo je čuvenog njemačkog autora Bertolta Brechta (1898. -1956.), dramatičara drugačijeg, pjesnika različitog, pripovjedača, režisera i teoretičara koji je pokrenuo i epski teatar  naročito ističići važnost osobne prosudbe, osobnog djelovanja i nastojanja promjene, tog vražjeg pacifista koji je svojim kritičkim, društveno angažiranim djelom revolucionirao kazalište.

Među inim, Brechtova dramaturška tehnika  V – efekta – “učinka otuđenja”  proglašava sebi za namjeru potaknuti gledatelje da sagledaju širu sliku, potičući i njihovo kritičko razmišljanje, što je ključno i u današnjem svijetu informacija i dezinformacija.

Hrabrost izričaja, snaga eksperimenta i strastvenost angažmana osigurala mu je ne samo poziciju najistaknutijeg njemačkog dramatičara 20. stoljeća čija riječ jednakom snagom i danas odjekuje s pozornica iščitavajući nemilosrdno istinu o svijetu i vremenu, već i neosporan utjecaj na suvremenu europsku dramu.

Ova njegov satirički komad s glazbom nastao je u suradnji sa skladateljem Kurtom Weillom, stalnim Brechtovim suradnikom. Premijerno je izveden 1928. godine u Berlinu. Komad je adaptacija”Opere za prosjake” (The Beggar’s Opera)  John Gaya i skladatelja Johanna C. Pepusha iz 18. stoljeća koja je u  Londonu i tada doživjela golemu popularnost, no Brecht i Weill gotovo dvije stotine godina kasnije djelo prevedeno na njemački jezik ženskim rukopisom Brechtove prijateljice i suradnice Elisabeth Hauptmann postavljaju u drugačiji kontekst, u aspekt svojega vremena i stvaraju jedinstveno djelo!   Brecht, naime, oštrim perom komentira socijalne, političke i ekonomske probleme vlastite suvremenosti što daje razlog  nadolazećem nacionalsocijalizmu da se potrudi udaljiti ga s pozornica i zabraniti, ali mu zato istovremeno osigurava poziciju neospornog klasika dramske literature. Jer epski teatar možda i jest prošlost teatra, ali slika društva koju Brecht stvara u formi  “grandiozne freske marginalaca te njihovih kontakata s represivnim aparatom i samim vrhom, nedvojbeno preživljava, pa se i danas čini jednako svježom kao i u vrijeme svojega nastanka”.  Ono što je tada vlastima “smetalo”, a i danas  djelo čini subverzivnim upravo je odabir junaka s društvenoga dna: kriminalci, nasilnici, organizirani prosjaci i prostitutke… Fokusirajući se na likove s rubova društva Brecht, dakle, daje glas onima koji su često marginalizirani i zanemareni. I to je jedan od razloga zašto u ovoj predstavi na sve te probleme ukazuju upravo Žene. Glumice.

Pri tome, Brecht u “Operi” ne inzistira na didaktičnom, već izravno pokazuje i prokazuje korumpiranost koja prožima društvo od vrha do dna, blisku suradnju kriminalca s onima koji bi ih trebali zatvarati… U današnjem neoliberalnom kapitalističkom društvu svjedočimo pojavama koje i te kako potvrđuju postojanje takve ili slične sprege ukazujući na gotovo ciničan karakter našega socijalnoga trenutka.

Osnova fabule je skoro banalna ljubavna priča smještena u podzemlje viktorijanskog Londona. Ona uz to prati podvige Macheatha, poznatog kao “Macki nož,” vođe bande lopova i karizmatičnog kriminalca, njegov odnos s Polly Peachum, kćeri kralja prosjaka te s čitavom plejadom likova koji predstavljaju različite aspekte društvene korupcije i licemjerja. Ali upravo kroz takvu priču, Brecht nesmiljeno razotkriva pohlepu i moralnu degradaciju svih slojeva društva.

Jasno je da se naša “Prosjačka opera” događa zapravo sada… U svijetu u kojemu je sve podređeno profitu. U svijetu koji se odriče prava na solidarnost, ljubav, prijateljstvo pa čak i empatiju.

Pri tome Brechtova sposobnost da prikaže tako ozbiljne društvene probleme kroz satiru i humor, da ismijava hipokriziju i nepravdu u društvu, čini “Operu” istovremeno i pristupačnom i zabavnom, bez obzira na ozbiljnost tema kojima se bavi.

Ukratko,  “Prosjačka opera” Bertolta Brechta i danas odzvanja kao snažno upozorenje na društvene probleme i moralne propuste koji su duboko ukorijenjeni u našem svijetu jer postavlja pitanja koja su i dalje relevantna u kontekstu društvenih, političkih i ekonomskih problema s kojima se suočavamo.

Predstava prokazuje nepravdu i socijalnu nejednakost, otvarajući nam mogućnost odluke da sami budemo arbitri zakona i vlastite sudbine, a ne da nam ta prava uzurpiraju korumpirani moćnici ili birokrati koji djeluju uvijek u korist kapitala i onih na vlasti. Imamo li snage razlučiti laž i manipulaciju od onog što je stvarno, od stvarnih problema i društva i pojedinaca? Misli li itko da živi u savršenom društvenom sistemu, a svjedoci smo opasno rastućih socijalnih razlika? Jer nepravedni sistemi uvijek generiraju onu manjinu kojoj je svako bogatstvo premaleno i, s druge strane, one koji nemaju ni ono što im treba za elementarno preživljavanje… Ima li snage, zajedničke volje izboriti se za plemenitije društvo, ustati protiv terora nad ljudima, nad ljudskom slobodom i naravno nad slobodom duha iz koje se, na kraju krajeva, stvara i umjetnost i slobodno društvo – pitanja su o kojima pjeva ova Opera.

Željka Udovičić Pleština

Izvedbe

ANSAMBL:
Bojana Gregorić Vejzović
Nika Ivančić
Anica Kontić
Ana Kvrgić
Lana Meniga
Barbara Nola
Mada Peršić
Tara Rosandić
Dijana Vidušin
Deni Sanković

ORKESTAR
Jurica Bajević
Jakov Gojmerac
Martina Jembrišak
Filp Lušavec
Sven Matijević
Filip Mlinarić

Prijevod s njemačkog: Karlo Hubak
Redateljica: Lenka Udovički
Dirigent, muzički voditelj i aranžer: Karlo Hubak
Dramaturginja: Željka Udovičić Pleština
Koreograf: Staša Zurovac
Scenograf i dizajner svjetla: Deni Šesnić
Kostimografkinja: Bjanka Adžić Ursulov
Dodatna glazba: Nigel Osborne
Dizajner zvuka: Davor Rocco
Asistentica redateljice: Kristina Grubiša