Misija Ulyssesa
“Stupio sam na taj otok i koračao tom čudesnom tvrđavom koja je obećavala neviđenu teatarsku ljepotu. Svaki zid je sjećanje, svako drvo je nada.
Započinjem rad da ponovo oživljavam energiju koja spaja razlivene rijeke i rasturene obale.
Započinjem ovaj teatar da se umnože nove energije i da neki mladi ljudi svojom kreativnošću i novom snagom cementiraju zidove ove umjetničke tvrđave.”
Rade Šerbedžija, 2001.
Želimo stvoriti prostor kreativne suradnje u kojemu će se susretati umjetnici s različitim iskustvima i umjetničkim podrijetlima, s raznovrsnim vještinama i talentima; prostor u kojem će, radom, druženjem, istraživanjima preispitivati i proširivati svoje kreativne horizonte, pomicati granice izričaja u kazališnom stvaralaštvu, prenositi poruke velikih suvremenih i klasičnih autora.
Želimo širiti područje djelovanja i razmjene na međunarodne sudionike, partnere ali i na raznovrsne domaće, europske i svjetske publike.
Želimo omogućiti mladima u zemlji i regiji platformu za učenje, usavršavanje, sudjelovanje u produkciji kazališnih predstava kao
i u ostalim programskim aktivnostima kazališta i razvijati suradnju s visokoškolskim ustanovama pružajući mogućnost studentima za obavljanje praktične nastavne u okviru nastavnih studijskih programa.
Želimo od Kazališta Ulysses stvoriti istinski međunarodni umjetnički centar koji bi djelovao tijekom cijele godine. Otok kazališta, riječi, pokreta i glazbe, oazu rada i mira, želimo otvoriti i drugim vrstama umjetničkih projekata, različitim medijima i raznovrsnim aspektima ljudske djelatnosti koji promoviraju kreativnost, edukaciju, razumijevanje i međusobnu razmjenu dragocjenih iskustava ljudskog postojanja.
Naše se kazalište oslanja na kreativnu energiju svojih dugoročnih i novih suradnika i osluškuje signale jedinstvenog prostora u kojem djeluje – o njima ovisi naša estetika i naša misija. Ona nije predodređena, ne vodi se ustaljenim normama i nema zadane kriterije – ona proizlazi iz raznovrsnosti i inspirativnosti starih i novih članova Kazališta Ulysses i nepresušnih poticaja ambijenta Malog Brijuna i njegove tvrđave Minor.
Od početaka do danas
“…I svi drugi, mjerom umijeća, mjerom svojih poriva utkali su miris svoje duše u prag jedne nove kazališne kuće kojoj je krovište otvoreno nebo, a pozornica Prosperov vrt u kojemu se ne njeguje cvijeće zla.”
Borislav Vujčić, 2001.
Kazalište Ulysses utemeljili su glumac i redatelj Rade Šerbedžija te pisac Borislav Vujčić.
2001. godine, slavna britanska filmska i kazališna glumica Vanessa Redgrave, uz sudjelovanje Mostarske sinfoniette, svečano ga je otvorila dobrotvornim koncertom.
Prva je predstava bila Shakespeareov Kralj Lear, u režiji Lenke Udovički, s Radom Šerbedžijom u naslovnoj ulozi. Mali producentski tim, pod vodstvom Tatjane Aćimović, upustio se u provođenje u djelo jedne zanesenjačke ideje o kazalištu na gotovo pustom otoku, ne sluteći da će predstava koju su 2001. podigli na noge steći kultni status među publikom, da će se izvoditi iz godine u godinu, a da će eksperiment jednog ljeta prerasti u redoviti ljetni festival, svake godine sa sve više predstava i kulturnih događanja.
Predstava Kralj Lear igra i dalje. Nekoliko lokacija unutar autro-ugarske pomorske tvrđave Minor na Malom Brijunu poslužile su za prirodni dekor koji oduševljava publiku iz cijelog svijeta već dvanaest godina, a okupila je umjetnike iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Velike Britanije, SAD-a i Ukrajine.
Kralj Lear utemeljio je i sveprisutan glazbeni duh Ulyssesovog rada: Mostarska Sinfonietta postala je čest gost i suradnik u našim predstavama, a u nekoliko je predstava sudjelovao i riječki glazbeni sastav Putokazi.
Od druge sezone ulogu producenta preuzeo je Duško Ljuština, a danas obnaša dužnost ravnatelja Ulyssesa. Uz njegovu podršku Kazalište je proširilo svoju djelatnost i preraslo u regionalnu znamenitost.
Tijekom godina Kazalište Ulysses nastavilo je razvijati svoj specifični kazališni izraz – spajanje velikih djela svjetske dramske literature, poput Euripidove Medeje, 2002., s Mirom Furlan i Aleksandrom Cvjetkovićem u glavnim ulogama i Weissove drame Marat/Sade, 2003., s Radom Šerbedžijom i Zlatkom Vitezom, s jedinstvenim otvorenim prostorom bivše vojne tvrđave Minor te teatarsko spajanje, nakon duge stanke, umjetnika iz regije i pozivanje, svake godine, novih, inspirativnih umjetnika iz cijeloga svijeta.
Predstava The Good Body, 2003., američke spisateljice i feministkinje Eve Ensler obilježila je prvo gostovanje s Ulyssesom u ulozi domaćina, a iste godine prvi put je na Brijunima radio i Deni Šesnić, oblikovatelj svjetla koji će postati jedan od stalnih suradnika Ulysses teatra.
U predstavi Play Beckett, 2004., zajedno su zaigrala četiri glumačka barda: Pero Kvrgić, Zijah Sokolović, Ivica Vidović i Rade Šerbedžija, koji je i režirao ovu predstavu. Istog ljeta zbio se jedinstveni kazališni događaj Core Sample – Goli otok 1949.-1956., u kojem su sudjelovale međunarodne glumačke zvijezde: Amanda Plummer, Caroline Jones, Lynn Redgrave i dobitnica Oskara Vanessa Redgrave. U dva različita čitanja Beckettova opusa autori su istraživali iskustva golootočkih partijskih kažnjenika u razdoblju od 1949. do 1956. Ekipa projekta Core Sample – Goli otok 1949.-1956. posjetila je Goli otok i propješačila četiri kilometra dug put s jedne na drugu stranu otoka – od ženskog do muškog logora. S Caroline John, Amandom Plummer, Lynn Redgrave i Vanessom Redgrave put su prešle i bivše zatočenice Golog otoka Beatrix Fixmann i Vera Winter.
U petoj sezoni zaigrao je Shakespeareov Hamlet, s Goranom Navojcem i Lucijom Šerbedžijom u ulogama Hamleta i Ofelije – no 2005. godinu nećemo pamtiti po umjetničkim uspjesima koliko po nezamjenjivom gubitku. Tek tjednima prije početka te sezone, prerano smo se oprostili od Borislava Vujčića, jednog od osnivača Ulyssesa i dragog prijatelja. Ali, iako ga više nema, njegov blagi, dobri duh ostaje zauvijek utkan u život i tkivo našega kazališta.
Ulysses je 2006. na sto pedesetu obljetnicu rođenja Nikole Tesle, izveo predstavu Tesla Electric Company Darka Lukića, u režiji Tomaža Pandura. Kako je partner u nastanku predstave bila kazališna kuća Pandur Theaters, bila je to prva Ulyssesova premijerna predstava nastala u koprodukciji s drugim kazalištem.
Sezona 2007. bila je programski bogat hommage Miroslavu Krleži. Na Forumu Krleža danas okupili su se najznačajniji hrvatski teoretičari i štovatelji Krležina djela. Ta je inicijativa koncentrirala učenu misao o ovom piscu neizmjerne važnosti, što je dovelo do objave zbornika radova svih sudionika Foruma. Pored ovog vrijednog priloga proučavanju Krležina djela, odala mu se počast i trima predstavama.
U režiji Darka Rundeka i Rade Šerbedžije izvedene su Balade Petrice Kerempuha, a Rade Šerbedžija odigrao je i ‘remake’ kultne monodrame Moj obračun s njima, predstavu koju je Rade Šerbedžija izveo više od 2000 puta, a u sezoni 2007. Kazališta Ulysses ponovno je igrana, prvi put nakon 1990.
Središnja predstava sezone bila je višestruko nagrađivana Pijana noć 1918. Poznatu Krležinu novelu o noći državnog ujedinjenja južnih Slavena adaptirao je za Ulysses Ivo Štivičić, u suradnji s Tenom Štivičić. Poznatom televizijskom scenaristu, koji je često Krležu adaptirao za male ekrane, ovo je bio prvi izlet u kazališno dramsko pismo. U predstavi koja se izvodila četiri sezone nastupila je i Josipa Lisac, a scenografiju je potpisao dugogodišnji Ulyssesov suradnik Zlatko Kauzlarič Atač. Predstava je nagrađena na 41. BITEF-u i na Festivalu malih scena u Rijeci.
U sezoni 2008., Kazalište Ulysses premijerno je izvelo dva naslova: Albert Camus: Kaligula, u režiji Tomaža Pandura i Romeo i Julija’68, u režiji Lenke Udovički, kojom je obilježilo četrdesetu obljetnicu burnih svjetskih događaja iz 1968. Predstava Romeo i Julija ’68 nastavak je suradnje sada već uhodanog autorskog tima koji čine redateljica Lenka Udovički, dramaturginja Tena Štivičić, skladatelj Nigel Osborne, kostimografkinja Bjanka Adžić Ursulov i oblikovatelj zvuka Davor Rocco. U predstavi su sudjelovali i članovi kazališne skupine Poor Dog Group iz Sjedinjenih Američkih Država. Ova se predstava izvodila na dva jezika – hrvatskom i engleskom.
Nakon što je Đorđe Balašević otvorio devetu sezonu svojim koncertom, Kazalište Ulysses ugostilo je poznatog redatelja Paola Magellija koji je u tvrđavi Minor postavio Moliereva Don Juana, s Rakanom Rushaidatom u naslovnoj ulozi.
Svoju desetu, jubilarnu sezonu 2010., Kazalište Ulysses započelo je velikim koncertom u pulskoj Areni ODISEJA – koncert u povodu deset godina Kazališta Ulysses. Na koncertu su nastupili glazbenici i prijatelji Kazališta Ulysses koji su u proteklih deset godina održali koncerte u tvrđavi Minor ili su bili sudionici kazališnih projekata kao glazbeni gosti. Premijerni naslov sezone bila je Shakespeareova Oluja, u režiji Lenke Udovički, s Radom Šerbedžijom u ulozi Prospera. Autorskom timu pridružio se koreograf Staša Zurovac, koji je od tada zabilježio mnoge plodonosne suradnje s Ulyssesom.
U sezoni 2011. Kazalište Ulysses premijerno je uprizorilo predstavu Cabaret Brecht – Zadrživi uspon Artura Uija, u režiji Lenke Udovički s Ozrenom Grabarićem u glavnoj ulozi. Bio je angažiran i losanđeleski sastav The Petrojvic Blasting Company koji je u predstavi izvodio živahnu puhačku glazbu.
2012. godina bila je iznimno bogata umjetničkim i kulturnim događanjima. Obilježile su je premijerna izvedba Odiseja, Gorana Stefanovskog u režiji Aleksandra Popovskog, kao i novo kreativno ostvarenje u režiji Lenke Udovički, Pokojnik, Branislava Nušića. U Pokojniku je zaigrala legendarna Jelisaveta Seka Sablić, a i glumac s kojim je Kazalište Ulysses već surađivalo, Zijah Sokolović. Bogatu sezonu razmjene i umjetničkog stvaralaštva obilježili su i koncerti (R. Šerbedžija, V. Stefanovski i M. Tadić, Specijalni gosti: Braća Teofilovići; Rundek Cargo trio, Urban & 4), izložbe (Europa između dokumenata i fikcije, Eros i Tanatos, izlagači: Zlatko Kauzlarić Atač i Stjepan Gračan), gostovanje predstave (N. V. Gogolj: Dnevnik jednog luđaka, u izvedbi proslavljenog glumca Deutsches Theatra Berlin Samuela Finzija) kao i radionice Ljetne škole glazboterapije.
Sezonu 2013. obilježio je povratak Ive Štivičića dramskom pismu, što je urodilo predstavom Shakespeare u Kremlju, u režiji Lenke Udovički. Ozren Grabarić preuzeo je ulogu Lavrentija Berije, a pridružili su mu se glumci Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu, koje je bilo koprodukcijski partner. Osim ove premijere, na tvrđavi Minor te godine odvila su se i dva glazbena nastupa: sezonu je otvorila Zagrebačka filharmonija koncertom Salsa Filarmonica, a Amira Medunjanin izvela je Sevdah u srcu Europe. Osim toga, na Velikom Brijunu odvila se i večer poezije pod nazivom Sublit cafe.
U sezoni 2014., dugogodišnji suradnik Ulyssesa Staša Zurovac preuzeo je režiju i koreografiju kazališne adaptacije Krležine proze Sprovod u Theresienburgu. Ovu predstavu prožetu glazbom i pjevanjem vodili su Ozren Grabarić, Dražen Čuček i Vanda Winter, a scensku igru oplemenili su i solisti Baleta splitskog HNK. Druga premijera te godine nastale je po drami Biljane Srbljanović Mali mi je ovaj grob, a režiju ovog koprodukcijskog pothvata preuzeo je Dino Mustafić.
Jubilarna 15. sezona bila je obogaćena raznolikim i brojnim sadržajem. U premijernoj predstavi Antigona – 2000 godina kasnije. Pored Rade Šerbedžije u ulozi Kreonta zaigrali su glumci sarajevskog kazališta MESS, a i riječki studenti glume i medija. Druga premijera bila je uprizorenje drame Borne Vujčića Pečat. Gorana Grgića su u glumačkoj igri pratili Silvio Mumelaš i Katarina Strahinić, tada oboje i dalje studenti. Režiju je potpisala Lea Anastazija Fleger, također studentica u vrijeme premijere. Ovu sezonu obilježila su i razna glazbena događanja, počevši s uvodnim koncertom za otvaranje 15 sezone, kojem su uslijedili nastupi Damira Urbana i Amire Medunjanin. Bogatom glazbenom i premijernom programu ubrojila su se i četiri gostovanja: Razbijeni krčag, Koštana, Dnevnik Jednog luđaka i Glumac… je glumac… je glumac.
U 16. sezoni Lenka Udovički postavila je predstavu ne ograničavajući se samo na prostor tvrđave Minor – publika je u Shakespeare ljetne noći – varijacije imala priliku gledati mlade riječke glumce u igri na raznim lokacijama po Malom Brijunu. Te godine Ulysses je ugostio prvu u nizu predstava zagrebačkog HNK, Tri zime. Ovu sezonu je posebno obilježilo gostovanje britanskog kazališta Almeida, čija je kultna predstava Richard III pred brijunsku publiku postavila svjetske zvijezde Ralpha Fiennesa i Vanessu Redgrave.
2017. premijerni naslov bio je Doručak šampiona u režiji Aleksandra Švabića, sa Slavkom Štimcem u glavnoj ulozi, a koprodukcijski partner bio je beogradski BITEF. Zijah Sokolović je na Velikom Brijunu osim ‘Glumca’ izveo i monodramu Medvjed, a u Ljetnom kinu održana je projekcija filma Svaka dobra priča je ljubavna priča Rajka Grlića i Matjaža Ivanišina. Sezonu je zatvorila gostujuća predstava HNK Zagreb Ljudi od voska.
Sedamnaesta sezona bila je prva koju smo morali ostvariti bez nezamjenjive pomoći našeg producenta Borisa Geršaka, koji nas je napustio početkom te godine. Bila je profesionalna, ali puno više sentimentalna muka nastaviti našu plovidbu bez njega. Godinu dana kasnije, izgubili smo i našeg čestog glumca te gosta – Nebojšu Glogovca. Kako Ulysses stari, sve se češće suočava s nepovratnim odlaskom onih bez kojih našeg kazališta ne bi postojalo.
U sezoni 2018. Lenka Udovički postavila je Euripidove Bakhe s potpuno ženskom glumačkom postavom. Gostovala je i dramsko-plesna predstava Rollercoaster autorice Katarine Đurđević, u produkciji Zagrebačkog plesnog centra. HNK Zagreb potvrdio je svoju suradnju s Ulyssesom gostujući s uspješnicom Ciganin, ali najljepši.
U pogledu na budućnost, Ulysses namjerava nastaviti onako kako je oduvijek djelovao: gonjen nezaustavljivom strašću za dobrim kazalištem, glazbom i okupljanjem nadarenih umjetnika iz svih krajeva svijeta.
Dokumenti
Impressum
Tekstovi
Ured odnosa s javnošću
Kazališta Ulysses
Fotografije
Sezona 2001. i 2002. Sandra Vitaljić
Sezona 2003: Branko Kukurin
Sezona 2004: Branko Kukurin, Matea Smolčić i Zev Greenfield
Sezona 2005 i 2006.: Branislav Danevski
Sezona 2007: Branko Kukurin
Sezona 2008.: Kristijan Vučković
Sezona 2009: Ines Stipetić
Sezona 2010, 2011, 2012, 2013 i 2014. Kristijan Vučković
Sezona 2015: Kristijan Vučković (Pečat, Antigona, Koncert Odiseja 2015., Kralj Lear)
Sezona 2016: Marko Ercegović (Shakespeare ljetne noći – varijacije; radne fotografije)
Sezona 2017: Kristijan Vučković (Pečat, Antigona-2000 godina kasnije, Kralj Lear), Marko Ercegović (Shakespeare Ljetne Noći – varijacije; radne fotografije), Mihaela Gradešćak (Porinuće broda Gaga, Shakespeare Ljetne Noći – varijacije), Leo Ciglenečki (Koncert Rade Šerbedžije), Miranda Legović (Dobri čovjek iz Sečuana), Domagoj Dragaš (Večer s Vanessom Redgrave, Doručak šampiona)
Fotografije Tvrđave Minor, Malog/Velikog Brijuna i brodova: Kristijan Vučković
Kazalište Ulysses