King Lear

REPRIZNI NASLOV

W. Shakespeare: KRALJ LEAR

redateljica : Lenka Udovički

prilagodba: Borislav Vujčić

scenografi : Richard Hoover, Damir Medvešek

kostimografkinja : Jagoda Buić – Wuttke

oblikovatelj svjetla : Miljenko Bengez

koreografkinje: Kate Foley, Ani Udovički

skladatelj i dirigent: Nigel Osborne

Jezična savjetnica : Marina Vujčić

asistent redateljice : Marin Lukanović

IGRAJU 

Lear, britanski kralj : RADE ŠERBEDŽIJA

Francuski kralj : JURE IVANUŠIČ

Vojvoda od Burgundije : MARKO JURAGA

Vojvoda od Cornwalla, Reganin muž  : FILIP DETELIĆ        

Vojvoda od Albanyja, Gonerilin muž : NENAD CVETKO

Grof od Kenta : ZORAN GOGIĆ       

Grof od Gloucestera : MIODRAG KRIVOKAPIĆ

Edgar, sin Gloucestera : MLADEN VULIĆ      

Edmund, nezakoniti sin Gloucesterov: FRANO MAŠKOVIĆ                       

Oswald, sluga Gonerilin: IGOR KOVAČ

Luda : MLADEN VASARY

Prvi vitez, Glasnik : DUŠKO GOJIĆ

Goneril, kći Learova : KSENIJA MARINKOVIĆ

Regan, kći Learova : LUCIJA ŠERBEDŽIJA

Cordelia, kći Learova : NINA ŠERBEDŽIJA

Gloucesterov vodič : EVA STAZIĆ

Kraljev orkestar: Mostarska sinfonietta
Vox populi: Putokazi
Dirigent: Tijana Vignjević

Ideja da se Lear postavi na Malom Brijunu, otoku, na Tvrđavi, negdašnjem austr-ugarskom fortifikacijskom objektu, u vrijeme završnice Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske, nakana je kazališnog odgovora na pitanja gdje i kada. To je vrijeme kada se formira nova karta Europe. Iz sna ili ludila? Što je vlastodršcima ludilo a što su oni ludilu, postavlja se kroz ovog Leara. Ludilo od profesije (Luda), od izbora (Lear), od patnje (Kent, Edgar) kao štit prognanika, izopćenika i potraga za skrovištem, utočištem od dnevnog, pragmatičnog ludila pohlepnih i intrigama sklonih. Što znači pobjeći u zaklonište i osvrnuti se pred raspalim iza sebe? Tko će nakon Leara zasjesti na tron? Što je europski tron nakon 1918. godine gdje je ova kazališna inscenacija vremenski smještena?

Ovo je prva predstava Kazališta Ulysses – projekt kojim je Brijunsko otočje, nakon svih političkih i društvenih, kroz povijest stečenih konotacija, steklo i atribut kazališnog središta. Interes publike za ovu kultnu predstavu Kazališta Ulysses iz godine u godinu ne jenjava. Od premijerne izvedbe u kolovozu 2001. godine vidjelo ju je više od 30.000 gledatelja.