Kazalište Ulysses utemeljili su dugogodišnji prijatelji i suradnici- glumac Rade Šerbedžija i pisac Borislav Vujčić.

Kazalište je, 2001., dobrotvornim koncertom svečano otvorila Vanessa Redgrave. Prva je predstava bila  Shakespeareov Kralj Lear, u režiji Lenke Udovički, s Radom Šerbedžijom u naslovnoj ulozi.

Mali producentski tim, pod vodstvom Tatjane Aćimović, upustio se u provođenje u djelo jedne zanesenjačke ideje o kazalištu na gotovo pustom otoku, ne sluteći da će predstava koju su 2001. podigli na noge steći kultni status među publikom, da će se izvoditi iz godine u godinu, a da će eksperiment jednog ljeta prerasti u redoviti ljetni festival,  svake godine sa sve više predstava i kulturnih događanja.

Predstava Kralj Lear  igra i dalje na nekoliko lokacija unutar autrougarske pomorske tvrđave Minor na Malom Brijunu, a okupila je umjetnike iz Hrvatske, Slvenije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Velike Britanije, SAD-a i Ukrajine.

Kada me moj prijatelj Borislav Vujčić pozvao da ponovo radimo teatar, bila je to jedanaesta godina moga lutanja svetom.

Teatar… Zašto? Kako? Kome? Pitao sam se te 2001. godine kad sam putovao prema Tvrđavi Minor na Malom Brijunu. Zatim sam stupio na taj otok i koračao tom čudesnom tvrđavom koja je obećavala neviđenu teatarsku ljepotu. Svaki zid je sjećanje, svako drvo je nada.

 Započinjem rad da ponovo oživljavam energiju koja spaja razlivene rijeke i rasturene obale.

Započinjem ovaj teatar da se umnože nove energije i da neki mladi ljudi svojom kreativnošću i novom snagom cementiraju zidove ove umjetničke tvrđave. Rade Šerbedžija, 2001.

Prag svake kuće, iako prizeman, često prozaičan i bez uresa, najpostojaniji je i najstrpljiviji dio kuće. On je istodobno otvorenost i zatvorenost, granica, crta iza koje se rađa, živi i umire. Prag je nijemi svjedok zvanih i nezvanih posjetitelja. On je i štit ukućenih. Kuće bez praga nisu kuće. To su svratišta, boravišta i stanovi.

Prag Kazališta Ulysses je sazdan od nepodmitljive odluke i duhovnog blagoslova. On je u jednom dijelu odluka glumca Rade Šerbedžije da nakon deset godina ponovno glumi na hrvatskom jeziku, a u drugom da svoju odluku, kroz postavljanje predstave, obogati duhovnim srodnicima, prijateljima, djecom i ženom u koju voli. Tako je i došlo do utemeljenja kazališta Ulysses i prvog blagoslova kazališnog praga, koncertom Pjesma o ljubavi, nenadomjestivog dara Vanesse Redgrave. Isto tako akademski kipar Matko Mijić u ovaj prag je ugradio kapiju ovogodišnjoj produkciji Kralja Leara, skulpturu Ludin tron na Malom Brijunu. Nigel Osborne je dovršio započete a nedovršene skladbe… I svi drugi, mjerom umijeća, mjerom svojih poriva utkali su miris svoje duše u prag jedne nove kazališne kuće kojoj je krovište otvoreno nebo, a pozornica Prosperov vrt u kojemu se ne njeguje cvijeće zla.

B. Vujčić, 2001.