Zijah A.Sokolović: Glumac…je glumac…je glumac

Kultna predstava koja ove godine slave svoju 40. obljetnicu! Mnogi se nisu ni rodili, a predstava se već igrala u Beču, Parizu, Varszawi, Londonu, Berlinu, New Yorku, Sydneyu, Rimu, Ljubljani, Zagrebu, Beogradu, Sarajevu, Podgorici, Skopju…

GLUMAC…JE GLUMAC…JE GLUMAC – monodrama Zijaha A. Sokolovića

MJESTO ODRŽAVANJA: Ljetno kino, Veliki Brijun
JEZIK IZVEDBE: hrvatski
TRAJANJE: 2,5 sata

 

40 GODINA IGRANJA

1620 IZVEDBI

 

U goste nam ponovno dolazi jedan od najomiljenijih glumaca jugoistočne Europe.

Impresivan glumački i autorski put Zijaha A. Sokolovića bilježi više od pedeset filmova, dvanaest televizijskih serija, stotine uloga na kazališnim pozornicama, više od šezdeset nagrada za umjetnički rad i edukacijske teatarske projekte – te autorstvo monodrama koje su od ovog  glumca, redatelja, sveučilišnog profesora i autora stvorile neku vrstu teatarske institucije – jedinstvene autorske osobnosti na našim prostorima.

Njegova monodrama “Glumac… je glumac… je glumac”, kultna je predstava koja ove godine slavi 40. obljetnicu igranja i izvedena je 1620 puta. Monodrama o kojoj je u svijetu napisano više od 500 kritika i tekstova premijerno je izvedena na MESS-u u Sarajevu 1978. godine, a otad ju je, osim Zijaha A. Sokolovića, igralo još 19 glumaca na pet jezika u dvadeset zemalja svijeta.

 

O PREDSTAVI

Monodrama, predstava “Glumac…je glumac…je glumac” nastala je u Sarajevu davne 1978  “kao buntovni čin” o razumijevanju glumca i znatiželjno istraživanje granica pozorišne umjetnosti.  “ I obračun sa kritičarima : ko je vladar pozorišne iluzije.” “Glumim, dakle jesam”, čovjek po zanimanju Glumac. “Kada po izlasku stupi na sredinu pozornice i odbac tekst, to je jasna poruka gledaocima da su stupili u pozorišnu stvarnost”. “Obračun Glumca sa samim sobom”. “Prvo što treba znati, je to, da se on očito ne šali”. “Može li samo jedno lice nositi dramsku radnju? Za radnju su, naime, potrebna dvojica! Monodrame su po tom traženju mrtvačka mjesta dramske radnje! One, monodrame, od epskog pokušavaju napraviti dramatično. Je li to moguće?”. “Cirkus je najpristojnija forma pozorišta”. “Za Zijaha, princip nije nepoznat. Posudjen iz cirkusa, ukraden od klauna koji to radi već stoljećima”.” On je nakaznost i ljepota te profesije, dakle njeno puno lice. I prototip, i Glumac sam.   I mi smo svjedoci njegovog paradoksa, ali takodjer u prvom licu ». « Djavolski par, pisac i Glumac ». Zijah je i pisac monodrame, ali i prvo lice te jednine dignuto u transpoziciju Glumca. Budući je iz sebe, smiješan, naivan, glup, tup, ograničen, dakle, iskren, i nama postaje poetičan i drag ». « Klaun, Glumac, Zijah, je, dakle, pronašao čak četiri partnera za svoj solo ! ». » Autorsko scensko ostvarenje, kao pozorišni čin i samim tim prestaje biti monodrama « . » Zijahov Glumac, postaje nulti momenat pozorišta, a njegov Glumac i gluma ulaze u čin visokog rizika ». »Biti i igrati sam na sceni ». « A pozicija i pojavnost Glumca na sceni i njegovo umjeteonstvo je potpuno ogoljeno i demaskirano, a čak i u nekim trenucima poništeno, da bi se u sljedećem trenutku pretvorilo u začudnu magiju i moć umjeteonstva glume, u duboku tugu i dramu, ili u šaljive kalambure i lazzo commedie dell’arte ili u poeziju i kontemplaciju, ili u salve zaraznog i ljekovitog smijeha – u svečanost pozorišta ». »U glumi i Glumčevom pozivu upravo je kao i u životu : obilje apsurda, besmisla, ludosti i neizbježnoga : a Zijahovom predstavom upravlja zadanost ! ». « Druga nezaboravna pouka mi je snagom očiglednosti u onom trenutku kad Zijah u predstavi izazovno objavljuje publici da može raditi od nje što god hoće, usaditi joj bilo koje raspoloženje ili izazvati bilo koju rekciju. Može ih nasmijati kad hoće, rastužiti kad hoć, prekrenuti im raspoloženje u trenu, zabrinuti ih, zbuniti, zamisliti».« Gore opisanim trudom izruči iz sebe sve što zna ». »Zijahova gluma posjeduje nekavu izazivačku dimenziju koja ne dozvoljava diktaturu doslovnosti ». » Ne znam je li to novo pozorište, ako jeste, onda će vječno ostati novo. Ovako, ni sam više ne znam što bih o glumi mislio, kada sam tu zvijer opet vidio na daskama, na kojima je ostavio dušu i srce. I onu kap znoja meni, koja se nikada neće osušiti. Kao što ni ja nikada neću znati jesam li zapravo vidio komediju ili tragediju ! ». »Remek djelo, pozorišna rapsodija ». « Briljantna, suptilna, zbunjujuća ». «  Pitao sam se kako će to primiti onaj sto i prvi čovjek, onaj sposoban postaviti pitanje koje nikome drugome na pada na pamet ».« Tako i jeste predstava Glumac postala neki sinonim za opstanak pozorišta, za opstanak, čovjeka, za opstanak, slobode, za opstanak umjetnosti, za opstanak vjere u ljude, za opstanak života ! ». »Ova predstava ima jednu manu, čovjek niti zna, niti ima potrebu da je analizira ». « I sad, kako ja mogu pisati, o nečemu izmišljenom ni od čega, za što nam je rečeno da se ne može izvesti, ali se ipak desilo, mada nije stvarno bilo…O jadan ja ! Hej, vi ?! ». « Volio bih da me opravdate, ako me ne razumijete !”

Citati iz knjige « Glumac…je glumac…je glumac » HENA, Zagreb, Ministarstvo kulture Hrvatske, 2015 treće izdanje

 

NAGRADE

Zlatna kolajna 1978, Novinarsko pero 1978, Diploma dramskih umjetnika 1978, Šestoaprilska nagrada grada Sarajevo 1979, Nagrada Sedam sekretara SKOJ-a 1979, Medalja rada 1980…

 

Izvedbe

  • Redovna predstava
    07.08.2018 20:00

Premijere:

18. MESS, Sarajevo, 30.03.1978

Srpsko narodno pozorište Novi Sad, 30.03.2018

Off Broadway The Playroom Theater New York, 03.03.2018
Almir Kurtić “An actor…is an actor…is an actor”