Sofoklo: Antigona – 2000 godina kasnije

“Dvije snažne priče koje prikazuju da se svijet nije niti nakon 2000 godina promijenio, da ratovi neprestano uzimaju žrtve i danak, obitelji neprestano pate, a pitanja onih koji su na pravoj ili pogrešnoj strani aktualna su od prapovijesti naovamo.“

Sofoklo: ANTIGONA – 2000 godina kasnije

MJESTO ODRŽAVANJA: Tvrđava Minor, Mali Brijun
JEZIK IZVEDBE: hrvatski
KOPRODUKCIJA: Kazalište Ulysses, MESS
TRAJANJE: 1 sat, 50 minuta
BROD IZ FAŽANE: 20:30
 

 

O PREDSTAVI
 

Koja je razlika između Prava i Pravde? Muškog i ženskog principa? Tko je ovlašten prepoznati granicu između anarhije i totalitarizma?

Antigona, junakinja koja stiže iz vremena rađanja europske civilizacije u mukama, istom ljubavlju voli oba brata – onog koji se borio na «pravoj» strani kao i onog koji je pao boreći se na onoj drugoj – ”krivoj”, hoće pokopati brata unatoč zabrani. Ista, ali druga, današnja obitelj, čiju smo priču razvili iz autentičnih dokumenata, pak želi pokopati sina nestalog u ovome zadnjem ratu unatoč birokratskim i inim apsurdnostima koje takvu potragu prate.  Obje obitelji oni traže svoj mali komadić Pravde da bi pronašli neki završetak. Jer antički komadi su baš kao i naš život, izrasli u stvarnosti prepunoj krvi i zločina, u buci i metežu…. Ta vrsta manipulacije vlašću, manipulacije masama, manipulacije javnim mnijenjem u kojoj je laž konstanta ponašanja, a svaka se kritička misao proglašava izdajničkom i neprijateljskom, na ovim je našim prostorima, na Balkanu – posebno aktualna.


TRAILERI

 

IZ MEDIJA
Maja Izetbegović u ulozi Antigone doživljava svoj crescendo upravo kako se i uloga razvija. Na početku malčice suzdržana, poslije pokazuje trenutke sjajne glume i izvrsno razvijanje karaktera Antigone, sestre svih onih koji se usude reći ne u određenom povijesnom trenutku.

Izvrstan Rade Šerbedžija koji je tumačio nekoliko uloga zaslužio je veliki aplauz, a ipak, iako je u svim ulogama bio sjajan, najbolji je možda bio kao Kreont. (Vanessa Begić za Glas Istre, kolovoz 2015.)

Cijela kritika na linku: http://www.glasistre.hr/vijesti/kultura/tema-koja-je-aktualna-tisucljecima-507403

 

Šerbedžija u svakoj pojedinoj etapi izvedbe zadržava ozbiljnost kakvu dekadama, možda od vremena velikih tragičkih rola Fabijana Šovagovića, nismo vidjeli na domaćim pozornicama. 

Glumica Katarina Bistrović Darvaš nastupa kao dvostruka majka, istovremeno Kreontova supruga Euridika, ali i paradigmatska majka suvremene obitelji »naših krajeva«, briljantno postavljajući paraliziranost i tragiku ženske poslušnosti; (…)

»Antigona« redateljice Lenke Udovički pogađa tragičko središte ne samo Sofoklova komada, nego i postjugoslavenske ratne traume, čija je gotovo svaka obiteljska kuća ujedno bila i kuća kraljevskog gubitka, kao i kuća u kojoj su svi dobro poznavali svoje susjedske krvnike.

(…) »Antigona« je predstava vrlo jake izvedbene gravitacije i dosad najcjelovitije redateljsko djelo autorskog tima redateljice Lenke Udovički.  (Nataša Govedić za Novi list, kolovoz 2015.)

 Cijela kritika na linku: http://www.novilist.hr/Kultura/Kazaliste/Srodstvo-po-mahnitosti-Antigona-Lenke-Udovicki-pogada-tragicko-srediste?articlesrclink=related

 

Fragmentarna dramaturgija omogućila je miješanje prostora i vremena na jednoj sceni, razumljivo u svakom trenutku predstave, čemu doprinosi izvrsna glazba Nigela Osbornea i jak scenski pokret glumaca.

Poruka je jasna – još uvijek tražimo odgovore na pitanja koja je razlika između prava i pravde, gdje je granica između tiranije i anarhije, muškog i ženskog poimanja tragičnih događaja u životu. (Tamara Opačak Klobučar za Večernji list, kolovoz 2015.) 

Cijela kritika na linku: http://www.vecernji.hr/kazaliste/antigona-aktualizirana-kroz-prizmu-rata-1990-ih-1019785

“Antigona” je u verziji Lenke Udovički zadržala osnovnu Sofoklovu tematsku liniju – u centru je žena koja se suprotstavlja odluci vođe te zato biva kažnjena. Ipak, osim što zadržava osnovnu ideju jednog od najvećih grčkih tragičara, moderna „Antigona“ donosi i jednu novu, balkaniziranu dimenziju. Radnja tako uz grčku tragediju donosi i onu jugoslavensku, a kuća u kojoj živi Antigona nije samo njena, već i kuća brojnih obitelji koje su (pre)živjele ratna razdoblja ovih krajeva. Sve je u predstavi simbolično, dvostruko, otvoreno za interpretacije i različita tumačenja. (A. Nežić za ziher.hr, srpanj 2016. )

Pročitajte cijelu kritiku… ( http://www.ziher.hr/antigona-2000-godina-kasnije-teatar-ulysses/ )

 

Izvedbe

  • Redovna predstava
    23.08.2019 20:30
  • Redovna predstava
    25.08.2019 20:30
redateljica: LENKA UDOVIČKI
prijevod: SVETLANA SLAPŠAK
suradnik dramaturg: ŽELJKA UDOVIČIĆ PLEŠTINA
suradnik na tekstu: MILJENKO JERGOVIĆ
kostimografkinja: BJANKA ADŽIĆ URSULOV
scenografkinja: MIRNA LER
video: MARTINO ŠESNIĆ
skladatelj: NIGEL OSBORNE
koreografkinja: IVANA KALC
scenski pokret: MLADEN VASARY
oblikovatelj svjetla: ANDREJ HAJDINJAK
oblikovatelj zvuka: DAVOR ROCCO
 
Igraju:
Antigona, kćer Edipa i Jokaste: MAJA IZETBEGOVIĆ
Izmena, Antigonina sestra: DŽENANA DŽANIĆ
Kreont, vladar u Tebi, Jokastin brat i Antigonin i Ismenin ujak: RADE ŠERBEDŽIJA
Hemon, sin Kreonta i Euridike, Antigonin zaručnik: ERMIN BRAVO
Tiresija, slijepi prorok: DAMIR URBAN
Euridika, Hemonova majka: KATARINA BISTROVIĆ-DARVAŠ
Zborovođa: JELENA LOPATIĆ
Dječak: VEDAD SULJAGIĆ
 
Obitelj
Majka: KATARINA BISTROVIĆ-DARVAŠ
Otac: RADE ŠERBEDŽIJA
Kćer: MAJA IZETBEGOVIĆ
Mlađa kćer: DŽENANA DŽANIĆ
Sin: ERMIN BRAVO
 
STUDENTI ODSJEKA ZA GLUMU PRI AKADEMIJI SCENSKIH UMJETNOSTI SARAJEVO I STUDIJA GLUMA I MEDIJI SVEUČILIŠTA U RIJECI Darja Badnjević, Mak Čengić, Mirjana Đan, Nika Ivančić, Lovro Ivanković, Aleš Kranjec, Anđela Kusić, Emir Mulalić, Dina Mušanović, Nikola Nedić, Maja Ožegović, Mirta Polanović, Dino Sarija, Tena Antonija Torjanac, Marko Brajić