Kazalište Ulysses već je godinama domaćin Međunarodne ljetne škole glazboterapije koju vodi profesor Nigel Osborne sa Sveučilišta u Edinburghu. Poznati britanski kompozitor, glazboterapeut svjetskog glasa i višegodišnji suradnik Kazališta Ulysses, profesor Osborne sa 10 svojih studenata te 10-ak studenata i profesora Odjela za glazbu i Odjela za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta u Puli, na radionicama glazboterapije zajedno s djecom stvara stihove i melodiju, koristeći metode individualnog i grupnog rada. Intenzivne radionice kulminiraju završnom predstavom u kojoj su glavne zvijezde njezini stvaratelji – djeca. Škola u organizaciji Ulysses Teatra i Društva Naša djeca Vodnjan realizirana je u suradnji sa Sveučilištem u Edinburghu, Sveučilištem u Rijeci,  Sveučilištem u Puli, Centrom za djecu sa posebnim potrebama Pula, Domom za djecu s cerebralnom paralizom Pula i Centrom za djecu sa posebnim potrebama Mostar. GLAZBOTERAPIJA – kratak pregled osnovnih koncepata i učinaka Centralna misao glazboterapije je ta da čovjeku treba glazba i njeni učinci na pojedinca, te da se njome može pomoći ljudskom zdravlju. Dijete može imati teškoća u govoru, odrastao čovijek može biti sramežljiv, ali oni oboje imaju jednaku šansu da postanu dio glazbe na način na koji to samo njima odgovara. Glazba je mnogo adaptivnija od bilo koje druge vrste komunikacije te nam dozvoljava kontakt sa različitim dobnim skupina, različitih razvojnih, emotivnih, fizičkih i socijalnih poteškoća. Glazboterapija relativno je nova znanstvena disciplina. Prava definicija pojma nije samo-evidentna, dakle, iako govorni terapeut uči svoje pacijente govoru, glazboterapeut ipak ne uči svoje pacijente glazbi. On ustvari pokušava uspostaviti kontakt sa drugom osobom pomoću te glazbe. Promatranjem glazboterapeut uočava probleme i poteškoće koje pacijent ima kod doživljavanja te glazbe te se u toj interaktivnoj komunikaciji približava svom pacijentu. Godinama je u velikoj Britaniji bila standardna Alvinova definicija prema kojoj je “glazboterapija je kontrolirano korištenje glazbe u tretmanu, rehabilitaciji, edukaciji, i vježbama kod djece ili odraslih koji pate od fizičkih, mentalnih ili emotivnih smetnji.” Riječi “kontrolirano” i “pate” u ovoj definciiji zvuče grubo i ne znače ono isto što su značile tada kada je ova definicija nastala, stoga, valja istaknuti i definiciju Autralskog udruženja glazboteraputa: “Glazboterapija je planirana upotreba glazbe sa terapeutskim ciljem, sa djecom i odraslima koji imaju specijalne potrebe zbog socijalnih, emocijonalnih, fizičkih i intelektualnih problema.Važnost terapeutskog cilja ističe se i u definiciji Američkog udruženja glazboterapeuta: “Glazboterapija je upotreba glazbe sa ciljem postizanja terapeutskih ciljeva: obnove, održavanja i poboljšanja mentalnog i fizičkog zdravlja.” Sumirajući iznešene definicije, može se reći da glazboterapija podrazumijeva upotrebu instrumenata, organiziranih zvukova i glazbe koji razvijaju međusobnu povezanost između klijenta (korisnika/pacijenta) i terapeuta podržavajući i osnažujući fizičko, mentalno, socijalno i emocionalno zdravlje klijenta. Glazboterapiju čine dvije osnovne faze: (I) slušanje glazbe kao poticajnog sredstva za maštanje i vođenje vizualizacije te (II) primjenu glazbe kao sredstva aktivnog samoizražavanja putem improvizacije. Ističe se da pjevanjem djeca vježbaju kontrolirati sebe i zbivanja u svom okruženju, a glazba sama po sebi nosi sa sobom lječiteljsku snagu posebno za traumatiziranu djecu jer ne traži tjelesni kontakt, otvaranje pred drugima niti bilo kakvo natjecanje sa drugima. Glazboterapija će pokazati da nema dvoje ljudi koji će na istu glazbu reagirati potpuno jednako, ili dvoje ljudi koji će istu glazbu izvesti potuno jednako stoga glazba pokazuje psihu svakog čovjeka, ono “najindividualnije” kod svakog od nas. Kod improviziranog muziciranja glazba se izvodi točno onako kako glazbenici tog trenutka osjećaju da treba. Sjedinjuju se u jedno tijelo i svaki na svoj način izvodi svoj dio, produžujući duljine tonova, mjenjajući harmonije na način kakav oni žele izražavajući tako najdublje osjećaje koji se nikakvom drugačijom analizom nebi mogli pročitati. To je pravi pokazivač do koje mjere glazba može utjecati na ljude, njihova shvaćanja i analiziranja različitih poteškoća sa kojima se susreću. Jedan od temelja za bilo kakav rad je pronalazak odgovarajuće glazbe koja će zadovoljiti osobu sa kojom terapeut radi. Npr. kada rade sa djecom koja se teže koncentriraju, terapeuti će davati kraće glazbene isječke i promatrati reakciju na svaki od njih. Neki će takvi isječci zaokupiti pažnju djece na duže vrijeme i to će biti prvi korak do cilja. Glazba može izraziti kako individualno tako i psihološko stanje grupe. Glazboterapija sve se učestalije koristi u radu s djecom s poteškoćama u učenju, uključujući govorne i probleme jezika, kod djece s kognitivnim i emocionalnim poteškoćama, djece s problemima sluha ili vida, djece s posttraumatskim sindromom, kod starijih osoba itd. Razlog tome jest niz prednosti i koristi koje glazboterapija ima za pojedinca, neovisno radi li se o individualnoj ili grupnoj terapiji.